Četvrtak, 13 Lipanj 2019 11:19

Održano predavanje - Dragutin Lerman u svjetlu sasvim novih saznanja

U Gradskom muzeju Požega sinoć je održano predavanje "Dragutin Lerman u svjetlu sasvim novih saznanja" u povodu njegove 101. obljetnice smrti. O Požežaninu Dragutinu Lermanu, koji je nacionalnoj i međunarodnoj javnosti prije svega poznat kao istraživač Afrike, govorila je viša kustosica etnologije Maja Žebčević Matić.

Podsjetila je kako je on bio najmlađi član poznate Stanlyjeve Kongo ekspedicije koji je u Africi krajem 19. stoljeća u četiri navrata proboravio 14 godina.

- Lerman je za svoj angažman i požrtvovni rad dva puta odlikovan, a sa svega 32 godine života napredovao je do generalnog povjerenika cijelog istočnog Kwanga. Za zapamtiti je svakako i činjenica da je zagrebačkom, tada Narodnom muzeju poklonio vrlo vrijednu zbirku od oko 500-tinjak predmeta svakodnevnog života domaćeg stanovništva Konga, koja se danas među afrikanolozima svrstava među dvije najvrjednije takve zbirke u Europi. No unatoč Lermanovim Afričkim i Kreševskim dnevnicima koji su kao dvije zasebne publikacije tiskane tek uz njegovu 125. obljetnicu rođenja i 70. obljetnicu smrti, zapravo uz Lermana nas vežu brojne nepoznanice – podsjetila je etnologinja Žebčević Matić.

Ona se u sinoćnjem predavanju bavila se manje poznatim razdobljima Lermanovog života, prije svega požeškim razdobljem, ali i vremenom kada je napustio svoj rodni grad zbog financijskog kraha.

- Naime, početkom stoljeća Lerman se zbog ljubavi vratio u Požegu nastojeći unatoč posljedicama teške malarijske groznice svu svoju energiju usmjeriti na modernizaciju Požege, što je rezultiralo s ugljenokopom u Požeškoj gori, dvjema tvornicama, brojnim novogradnjama u gradu, te obnovom požeških vinograda poslije filoksere. Novija istraživanja bave se upravo rasvjetljavanjem tadašnjih nezrelih društvenih i političkih uzroka koja su doveli do toga da Lermanovi, već zaživljeni projekti propadnu, s jedinom žrtvom – Lermanom – istaknula je predavačica.

Nažalost, sve ove njegove plemenite i realne ideje su propale. Svoj život završio je u malom bosanskom gradiću Kreševu gdje je radio na obnovi starih saskih rudnika. Živio je vrlo teško, ali uvijek više misleći na druge nego na sebe.

- U razumijevanju ovog vrlo zanimljivog dijela njegova života uvelike nam pomažu spektakularni novopronađeni izvori. Naime, poslije Etnografskog muzeja u Zagrebu, Arhiva HAZUa, te požeškog muzeja gdje se čuva poznata građa o Lermanu, u jednoj obiteljskoj arhivi pronađeni su, dakle stotinu godina poslije njegove smrti, do sada nepoznati Lermanovi dnevnici i pisma, i to baš iz perioda njegovog dobrovoljnog izgnanstva iz Požege poslije bankrota, kada je preživljavajući uz najniže poslove po Europi nastojao zainteresirati ulagače kako bi spasio požešku banku, tvornice i ugljenokop – otkrila je Maja Žebčević Matić.

Prije samog predavanja sve nazočne je pozdravila ravnateljica Muzeja Mirela Pavličić Hein te predstavila predavačicu istaknuvši kako je proučavanje Lermanovog života samo jedan dio njezinih istraživačkih interesa među kojima je hrvatskoj javnosti najpoznatiji projekt „Muzej u loncu“.